Natpis na ulazu kaže da "ova izložba, srećom, nije opterećena balastom koncepata". Izraz pripada autoru izlaganja, koji je toliko poštovan prema Riječi da nikada ništa ne govori o svojim djelima. Stoga ćemo se proizvodnjom balasta baviti sami.
Čini mi se da su glinene skulpture, crteži na papiru, metalu i krovnom filcu, natpisi na gipsu - ovo je opet o futurofobiji (izložba s tim imenom održana je u galeriji Gelman 1997. godine, a tu su i fragmenti naše civilizacije od sive boje glina je omogućila razmišljanje o krhkosti bića). Izložba u Triumphu pogled je na nas i na prethodnu generaciju iz budućnosti: stari moskovski brojevi telefona ogrebani u gips, arhitektonski planovi izranjaju iz šarene površine krovnog materijala. Nekakve željezne kutije i wc daske. I glavna instalacija: beskrajni, zbog ogledala na krajevima, sovjetski "crveni tepih" s uzorcima po rubovima i sovjetskim šarenim papučama, a iza zavjesa - nešto neshvatljivo. Budući da je put simbol Rusije i od njega se ne može pobjeći, ispada da je cijela zemlja soba za fizioterapiju. Još nije najstrašnija slika. Šta se oporavlja nakon duge bolesti? A kuda vodi ovaj put? U hram? Okružnom komitetu? Do neba u šarenim papučama? Ne daje odgovor.
Prazne cipele - čak i s tako naivnim sovjetskim dizajnom - imaju zloslutnu auru. Svi se sjećaju spomenika cipela Holokaustu u Budimpešti (Cipele na nasipu Dunava). Ljudi su otišli, ali cipele su ostale. Iako se očito ne radi o tome. Sovjetski crveni tepih, za razliku od simbola slave na Filmskom festivalu u Cannesu, bio je ili simbol moći okružnog komiteta, ili simbol nebeskog odmarališta. Ovdje nema okružnog komiteta, ali raj je iza zavjesa. Svjetlost se slijeva odatle, ali tamo ne možete doći. A da biste tamo ušli, očigledno trebate skinuti patike.
Stari moskovski brojevi telefona, koji se sastoje od slova i brojeva, ogrebani su na gipsanim pločama na način antičkih ruševina karakterističnih za Brodskog. Ponekad je cijela ploča posvećena jednom broju, kao da je portret. A ponekad se brojevi nalaze na popisu, kao da su napisani u neredu, nego što je potrebno, na zidu zatvorske ćelije. Ovo mi podsjeća na projekat "Posljednja adresa". Ovo je javno preduzeće, kada svi mogu naručiti i objesiti ploču na kuću s imenom potisnutog rođaka ili bilo koje osobe koja je uhapšena u ovoj kući tokom staljinističkog terora i koja se više nije vratila. Poznato je da je dizajn ploče izradio Aleksandar Brodsky. Gipsana ploča s brojem čak je i strašnija od natpisne pločice. Dok Brod nije rekao da su brojevi telefonski brojevi, mislio sam da su to brojevi logora.
I svugdje postoje "nosoviti" ratnici s ptičjim kljunom - bilo rimski legionari (svi se sjećaju instalacije u Vinariji "Noć prije ofanzive", gdje su ti legionari sjedili oko vatre), bilo vanzemaljska bića ogrnuta srednjovjekovnim oklopom. Portret radoznalog ratnika predstavljen je u mnogim tehnikama - na krovnom materijalu, papiru, gvožđu. U jednoj od kompozicija, ti željezni ljudi hodaju u liniji, kao u Bruegelovoj, gdje slijepac vodi slijepca i pada preko ruba slike, ali to su oni koji vide, a jedan nas gleda crvenim očima. Povorka istih tih ljudi s oružjem na koje se oslanjaju poput štaka prikazana je na dugačkom papirnom svitku. Podsjeća na povorku na antičkim bareljefima. Možete hodati do različitih mjesta, ponekad vrlo tajanstvenih. Ko su oni, kuda ih voze? U Beethovenovoj Sedmoj simfoniji, u drugom stavku, postoji tako misteriozna povorka, za koju niko ne razumije gdje se nalazi, ali režiseri vole da ovu muziku nalože na sliku drugog svijeta. Može se pretpostaviti da ratnici hodaju crvenim tepihom.
Konačno, u višedijelnoj instalaciji „Novi svijet“(soba od šperploča) pojavljuje se tema ruske književnosti, koja, kao što znate, igra značajnu ulogu u nacionalnom mentalitetu. Ranije je Brodski pretvorio sve znakove naše civilizacije iz mesa natrag u glinu, prema biblijskom principu: "ti si prah i vratit ćeš se u prah." Ali ovdje se i „neprolazno“pretvara u glinu. Clay Pushkin pojavio se prvi put. A njegova muza je ljepotica na TV ekranu (ili je možda ovo Natalija Nikolajevna, ona bi bila luksuzna spikerka). I hrast, i lanac na tom hrastu, i učena mačka (sjedi prije svega na kruni, kao da je Češir), i sam pjesnik, i rukopisi, i krajolik ispred prozora su od gline. A muza je digitalna. Čitav ovaj prizor, koji podsjeća na pustinjačku kolibu, zatvoren je u prozirnu kutiju koja leži na hrpi časopisa Novy Mir. A Novi Mir, u kojem su krajem osamdesetih objavljeni Doktor Živago i Arhipelag Gulag, sovjetski je intelektualni arhetip, žarište mudrosti i zajednička agenda intelektualca tih vremena. Mnogi ljudi još uvijek imaju te hrpe kod kuće.
Pa, i pojava Puškina teško da je slučajna. Aleksandar Puškin je „naše sve“na nacionalnoj razini gotovo 200 godina. Aleksander Brodski takođe je "naše sve" na skali modernog arhitektonskog i umetničkog života - ako ne iz 1980-ih, kada je pobeđivao na takmičenjima u arhitekturi papira, onda iz 1990-ih, kada je svaka njegova izložba postala događaj. Nekoliko stotina ljudi svaki se put okupi na dan otvaranja, poput rock koncerta, koji se ne uklapa u prostor galerije. Ne znam o kakvom se nacionalnom jedinstvu radi i na čemu se temelji, ali Brodski nekako ujedinjuje Ruse i strance, arhitekte i umjetnike, stare i mlade, bogate i siromašne, djecu i životinje (dvomjesečno štene postao najmlađi posjetitelj galerije, a Brodskog kao domaćina večeri dijete je također pozdravilo). Tako su se napokon srela dvojica "našeg svega", Puškin i Brodski. Odmor se održao.
