Među programima koji prate glavni projekt XIV Venecijanskog bijenala arhitekture, najneočekivaniji i paradoksalan je Antarktički paviljon s izložbom Antarctopia. Izložba je okupila mnoge vrsne arhitekte iz različitih zemalja, čime je kategorički prevladala strogu regulaciju većine paviljona Bijenala na nacionalnoj osnovi. Njena slika je sretan spoj prilično ozbiljnih studija ekosistema, životnih i komunikacijskih struktura južnog geografskog pola s nadarenim umjetničkim idejama.
Početkom milenijuma tema "Nauka i umjetnost", Nauka - umjetnost, snažno se deklarirala. Nažalost, iskustva različitih umjetnika na ovom teritoriju u pravilu ne nadahnjuju: projekt se najčešće svodi na određeni dizajn aforizama i skica koji su znanstvene forme i banalni po sadržaju. Međutim, u Rusiji živi majstor koji je spreman promijeniti takvu dekoraciju naučne teme. Ovo je Aleksandar Ponomarev, koji ima visoko obrazovanje kao inženjer broda (završio je Višu školu za pomorsko inženjerstvo u Odesi), istovremeno je i briljantni umjetnik, prepoznat u različitim žanrovima, od štafelajne grafike do land art-a i performansa. Ima nešto za reći o bitnoj, nesimulativnoj interakciji između nauke i kreativnosti. Sudjelovao je u nekoliko antarktičkih i arktičkih ekspedicija, u kojima je, poput Descartesa, pokušao što je više moguće povezati univerzalne ideje fizike i metafizike. Prije svega, dokazati kontinuitet prostora i vremena, kao i empirijski predstaviti složenu temu odsustva praznina u svijetu, ukorijenjenu u filozofskoj tradiciji kartezijanizma; dokazati međusobnu povezanost unutarnjeg i vanjskog prostora. Vodeni element za Ponomareva postao je univerzalni laboratorij za mjerenje i rastezanje dužine svemira.
Na prethodnom bijenalu arhitekture u Veneciji, Aleksandar Ponomarev je u saradnji s Aleksejem Kozirom, Iljom Babakom i Sergejem Šestakovom u paviljonu Ukrajine prikazao projekat „Arhitektura miraž“. Uz suptilne poetske snove i metafore, obuhvatio je dva vrlo specifična projekta muzeja na Antarktiku, koji su uređeni prema pametnim tehničkim rješenjima i mogu se implementirati kao novo iskustvo širenja prostora izlaganja, percepcije i interpretacije savremene umjetnosti. Video snimci ovih muzeja sa sjeveroistočne obale kontinenta prethode postavci Antarktopije. Jedan od muzeja je ogroman brod s pernicama koji može biti u vodi i vodoravno i okomito, i mijenjati svoj položaj zbog pomičnog težišta. Sama izložba mora se pogledati kada je muzej okomit, a umjetnička djela izložena su u podvodnom dijelu do kojeg se dolazi batiskafom. Drugi muzej je simfonija za tri lebdeće kuće od kockica koje se poput ventila ili ključeva kreću gore-dolje, transformišući izložbene prostore i predstavljajući vodeni element u tri stanja: tečni (voda teče niz zidove prve kocke), čvrsti (drugi kocka je prekrivena ledom), plinovita (treća kocka obavija paru). Takvi modeli novih muzeja koje je izumio Ponomarev i koje je on utjelovio zajedno s Kozyrom i Babakom, putujući okeanom oko najhladnijeg pola Zemlje, pokazalo se prvim dijelom globalnog projekta za razvoj Antarktika, a ne za pohlepnike, kobne svrhe za ekosustav, ali s perspektivom razvoja civilizacije u skladu sa zakonima umjetnosti i u skladu s principom "ne nanosi štetu".
Mladi Britanac, filozof i umjetnički kritičar po obrazovanju, Nadim Samman postao je kustos Antarktičkog paviljona. U svojim žustrim kustoskim tekstovima, zadirkujući zajednički ukus i očekivanja, gospodin Samman radikalizira temu "Još jedne Antarktike" sa stanovišta nove sveobuhvatne studije kulturne slike ovog kontinenta, stvarajući okruženje za normalne, punopravne ljude život. Istodobno, za njega je važna opozicija između Antarktičkog paviljona i tradicionalne stratifikacije dvogodišnjih programa. Naglašava važnost stvaranja transnacionalnog prostora nasuprot "trenutnoj politici teritorijalne zastupljenosti, kulturnim ambicijama opsjednutim suverenitetom, koje su bile relevantne prije dva vijeka".
Izložbu je režirao Aleksej Kozir. Suzdržana je i asketska na evropski način. Svaka izložba postavljena je na postolju - prijenosnom prtljažniku ormara. Postavljene su dvije teme: putna laboratorija i putujuća turneja umjetnika. Te su teme precizno artikulirane u predmetima izložbe. Primjećuje se obrazac. Ruski učesnici uglavnom se odnose na jezik umetničkih metafora, amblema, simbola. Više vole utopiju. Stranci predlažu projekte koji zaista odgovaraju na potrebu stvaranja pristojne infrastrukture i životnih uslova na hladnom kontinentu.
Stranci su praktičniji. Rusi su umjetniji. Sergey Skuratov prikazuje izložbu „Idealni svijet. Filozofija kamuflaže”. To je grad ili luka skrivena na snježnom ostrvu, podijeljena okomitim i vodoravnim pregradama. Njegovo imenovanje je otvoreno za raspravu. Aleksandar Brodski nacrtao je i napravio mali šahovski paviljon u rasporedu, izgubljen u tirkiznoj snježnoj pustinji. Još jedna odlična formula za univerzalnu melanholiju. Jurij Grigorijan izumio je zvono u ledu koje zvuči različitim tipkama, ovisno o snijegu i vremenu. Jurij Avvakumov, zajedno sa Mihailom Belovom, pokazao je krhki model Polarne osi. Slika stuba-krstova između dva ogledala ima genetski afinitet sa projektima Vesnina, Leonidova i Černihova. Ortogonalne projekcije lebdećih kiša koje su lebdjele izabrao je Aleksandar Zelikin kao temu „umjetnost za umjetnost“.
Totan Kuzembaev se nije maknuo iz Venecije i zamislio se u ledu, već je dizajnirao hipotetički paviljon Antarktika, snop okomitih šipki visokih 58,3 metra, - vjeruje se da će se, ako se sav led svjetskog okeana otopi, Venecija ići pod vodom tačno do ove dubine. Dakle, paviljon označava dubinu moguće katastrofe, a ako se dogodi, tada će samo njegovi vrhovi ostati iznad vode da označe mjesto lijepog grada. Izgled ideje napravljen je u duhu Kuzembaeva, od antena sa radio prijemnika.
Aleksey Kozyr dizajnirao je staklenik u obliku pahulje, u koji se mogu saditi biljke, za koje je za život potrebna izuzetno niska temperatura (polarni mak).
Možda je Kozyrov projekt taj koji povezuje romantična djela učesnika Antarktičkog paviljona s onim programima koji imaju na umu specifične, vitalne ciljeve. Prije svega, relevantno je s tim u vezi prisjetiti se modela britanske istraživačke stanice na Antarktiku, koji je dizajnirala radionica Hugha Broughtona. Kompozicija pokretnih plavih i crvenih kućica na nogama - hidraulična baza, zapravo postoji na Antarktiku i naziva se "Halley VI". Ova kompozicija nalikuje vanzemaljskim stanovima, onako kako su prikazani u filmovima šezdesetih i osamdesetih. Za izložbu je Broughton poslao prijedloge za osiguravanje normalnog života u inženjerskim objektima stanice. Kao osnova uzeti su osnovni principi svemirskih modula. Ideja: stvoriti osjećaj kao da ste kod kuće u ekstremnom prostoru. Studio Zahe Hadid donio je maketu Antarktičkog istraživačkog centra, koja poput ptice sjedi među snježnim stijenama. Svrha stvaranja ovog centra nije nimalo utopijska. Pokušava shvatiti kako arhitektura može biti prilagodljiva različitim radnim uvjetima, koliko se može prilagoditi ekstremnim vremenskim prilikama. Mimikrija, bionika i biomorfni dizajn, prema gospođi Hadid, pomoći će u pronalaženju ravnoteže između novog inženjerstva, nove funkcije i nove estetike.
Uopšteno govoreći, zadatak pronalaska savršene ravnoteže između naučnog i tehnološkog napretka, ekologije i kreativnosti u velikoj je mjeri u duhu drugog vala međunarodnog modernizma kasnih pedesetih i sedamdesetih godina, koji je ove godine postao glavni junak dvogodišnje emisije. Sjećamo se da su ove modernističke težnje živjele u sporovima između "fizičara i tekstopisaca", u žeđi za razvojem neistraženih zemalja, ekstremnim ekspedicijama hrabrih ljudi: geologa, polarnih istraživača, penjača na stijene. Tako se Antarktopija, u kontekstu scenarija Rema Koolhaasa za rehabilitaciju poratnog modernizma, pokazala vrlo korisnom.
Štaviše, vjerujem da je paviljon Antarktika, koji je pokrenuo ruski Ponomarev, a napravio ga je međunarodni tim, mnogo zanimljiviji od službenog ruskog paviljona sa svojim parodijskim kioscima na postrežimske izložbe starih režima u formatu festivala Zodčestvo i Expocentre na Krasnoj Presni. Nadim Samman predložio je da se Antarktički paviljon sagleda u odnosu na temu "bijenala naopako". Iz ove perspektive, ovaj paviljon sa službenim ruskim definitivno može promijeniti mjesta po važnosti. Aleksandar Ponomarev obećava da će Antarktički paviljon u Moskvu stići ovog decembra.
Izložba će vjerovatno biti otvorena do 31. oktobra.
