Archi.ru:
Radite u radionici od njenog početka. Istorija stvaranja Ostozhenke je dobro poznata, a da ne kažem da je to udžbenik. Ovo je početak - šta je to vama lično značilo?
Rais Baishev:
Kad smo iz državnih institucija prešli na besplatnu plovidbu, u zemlji su sazreli uslovi za nastanak takvih privatnih zavoda. Ali do tada smo već imali ozbiljno radno iskustvo i novonastala situacija nas ni na koji način nije mogla osloboditi obaveza prema profesiji. Tako se malo za mene promijenilo. Suprotno tome, zajedno s većom slobodom, povećala se i odgovornost - izravno proporcionalno inicijativi. Počeli smo raditi i tim se formirao. Možemo to ovako reći: najvrijedniju stvar iz svog prošlog života uspjeli smo prenijeti u biro Ostozhenka, prije svega našu posvećenost timskoj igri. Ovo i dalje ostaje najveća vrijednost za svakoga od nas.
Imate li specijalizaciju u uredu?
Znate, to se neizbježno događa kad god ljudi rade u timu. Neko tvrdi da može učiniti nešto bolje od drugog, i to postaje njegova specijalizacija, njegova etiketa, njegov jaram i s vremenom mu se počinje zamjerati - kako to može biti, jer sam zapravo svijetliji, širi, bogatiji! Ali arhitektura je takva profesija da ima toliko specijalizacija koliko i pravih arhitekata. Pogledajte zaista velike majstore - kako možete zbuniti njihov rad? Nikad. To su manifestacije ličnosti i jedinstvene manifestacije. Od toga je vrlo teško odustati i uopće ne treba odustajati.
A šta je vama lično bliže?
Sudbina GAP-a je da je on odgovoran za sve u projektu. Stoga je i teško i teško, ali i primamljivo … Bilo koji posao sastoji se od analize i montaže. Što šire vidite sve preduvjete i komponente predstojećeg djela, sve vektore koji na njega utječu, ne samo uskog profesionalnog smisla, točnije se određeni zadatak rješava. A onda su zaista u pitanju neke preferencije, još bolje reći - simpatija. Neko voli raditi s avionom, nekoga zanose strukture koje nastaju u procesu rada. Znam svoj arsenal. Zanimaju me prostor, plastičnost, interakcija s kontekstom. Šta je materijal za arhitektu? Ako slikar ima platno i boje, vajar ima komad gline ili kamena, onda imamo taj prostor, odnosno prazninu! Jednom sam se pitao - šta je moj posao? Ja sam svemirski paker. Spakujem prazninu prema zakonima ekonomije, u skladu s normama i pravilima, ali prije svega prema zakonima harmonije, kojima su nas učili u školi za arhitekturu …
A ako govorimo o birou Ostozhenka u cjelini, ima li on svoju nišu?
Žanr arhitekture kojim se bavi biro Ostozhenka odavno je uspostavljen za nas. Prirodno, težimo tome da proširimo ovaj okvir, a ne da ga zabijemo u „nišu“, ali svejedno znamo što je naše, a što nije sasvim. Svakom od nas je dizajniranje pojedinačne stambene zgrade mnogo teže od stambenog kompleksa za dvije hiljade stanova. Na ovaj ili onaj način, ovo se emitira vani, a naše narudžbe dolaze do nas - u pravilu velike urbane forme. Jer ono u čemu ste uspjeli, vi ste u zatočeništvu.
Postoji li faza rada koja vam se sviđa više od drugih?
Najfascinantnije je kada se na samom početku nađete licem u lice sa nepoznatim. Ovo je trenutak kada osoba može zaboraviti na sebe pred neizmjernošću mogućih rješenja. Ova faza - čak i sanjam o tome. A ponekad se uhvatite kako razmišljate: dugo vremena nije bilo takvog osjećaja bestežinskog stanja, ovog divnog osjećaja kada postoji takav dječji užitak pred novom igrom. A nakon neuhvatljivog trenutka intuitivne odluke, započinje duga primjena.
Da li se ikada kajete zbog nečega - učinjenog ili ne učinjenog? Ili pogledajte već implementirani objekt i shvatite šta je trebalo učiniti pogrešno?
Mislim da je naivno misliti da se nešto može promijeniti … Generalno, uvijek sa zebnjom čekate trenutak između završetka gradnje i gotovo neizbježnog početka izobličenja objekta, tako da imate vremena da nekako objasnite sami šta je učinjeno i šta je pošlo po zlu. U ovom trenutku nešto shvaćate, da. Inače, imao sam priliku doživjeti da je zgrada koju sam jednom sagradio srušena. Uz sve dobro u njemu i ono što se nije dogodilo. Na ovom mjestu preuzela je još jednu funkciju - i srušila je. Ali, ni ne žalim za tobom, znaš. Očigledno je da je potrebno ovo filozofski tretirati - takva je životna lekcija. Što dalje, to sve oko nas postaje privremenije. Ako su se ranije stvari radile zauvijek, sada ne daj Bože da će neko odgoditi sa zamjenom starog telefona, televizora, automobila novim. A ovo se odnosi i na arhitekturu. Fasade su se počele lako mijenjati, poput odjeće, koja prije nije bila zamišljena. Ali, očigledno, to treba shvatiti kao znak vremena.
Sigurno je u vašoj praksi kao GAP bilo slučajeva kada ste naišli na neke nepredviđene prepreke i morali ih zaobići na neki nekonvencionalan način …
Ovo o čemu govorite u davna se vremena zvalo "anegdota". Ne u današnjem razumijevanju anegdote, već takve priče iz života, smiješne ili čak dirljive. Jednom kada moja mušterija potrči blistavih očiju i kaže: "Zadnji kat se tako dobro prodaje, dodajte još jedan!"
Ili, na primjer, poznata priča sa staklenim "džepom" u ogradi terase Međunarodne moskovske banke (danas UniCredit)?
Pa, da, ovo je anegdota u dobrom smislu te riječi. Prispodoba. Ali ovo više nije moja priča. I znam puno zanimljivih ljudi koji će vam odmah ispričati mnoge anegdote iz svog života. A možda i od mog …
Tada ću postaviti ozbiljnije pitanje - imate li stil u arhitekturi?
Mnogo ovisi o tome koje vrijednosti su nam svojstvene u početku, što cijenimo od onoga što je prethodilo trenutnoj stvarnosti. Na primjer, 1920-ih, kada je naša zemlja bila na čelu svjetske arhitekture. Imali smo sreće da smo učili od majstora koji su u to vrijeme stvarali novu sliku svijeta. Zamislite koliko su doba prošli da nas nauče nečemu što cijeni svijet cijeni, ali zemlja to nije cijenila! Zahvaljujući nastavnicima, dramatična istorija ruske arhitekture postala je za mene najjače lično iskustvo dok sam još bio student. I odredila je, kao i svaka istina i otkrivenje, prioritete u životu i profesiji.
Možete li nekako artikulirati svoje kreativne principe?
Vjerovatno su još uvijek u procesu formiranja. Naravno, postoje određena uvjerenja, ona su nastala iz vlastite prakse i razumijevanja svega što vidimo oko sebe. Jako mi je važno da u procesu rada nastane nešto novo. Sve što se radi je potraga za nečim što još nije bilo. U isto vrijeme, trudimo se da ne radimo modne stvari. Napokon, šta je moderno? Ono što se lako proguta, kopira, pretvara se u masu. Mnogo je zanimljivije ako uspijete raditi na nivou tipologije prostora, sjećajući se da postoje nebo, zemlja i Božja svjetlost.
Šta je još bitno za vas u vašem poslu?
Vrlo je važno izgraditi pravi dijalog. Prvo kod kupca. Zatim sa kolegama. U konačnici nastaje dijalog između predmeta i konteksta i sam objekt počinje diktirati što mu treba. I ako je grad „prihvatio“izgrađeno, a kupac je spreman nastaviti dijalog o novim temama, posao je uspio. Ali u slučaju neuspjeha na bilo kojem od ovih nivoa, nema nikoga krivca. Tada kažete: „Ja sam GAP. Stavi sve na mene."
Nije zastrašujuće?
Nije zastrašujuće, ne. Znate, arhitektura je profesija za hrabre i hrabre.
Puno vam hvala na ovom razgovoru. Naravno, takođe bih želeo da pitam šta je sada na vašem stolu, šta trenutno radite …
Da, isto. Isti prostori i njihova ambalaža. Očigledno je ovo za život. Barem se zaista nadam.
