Inicijativu za obnovu podnijelo je Ministarstvo vanjskih poslova Holandije; Pored Koolhaasa i OMA-e, u projektu sudjeluju holandska dizajnerica Hella Jongerius, grafička dizajnerica Irma Boom, umjetnik Gabriel Lester i teoretičarka Louise Schouwenberg.
Unutrašnjost salona sa šankom stvorena je u isto vrijeme kada i cijela zgrada - 1952. godine. Prostor je "ukrašen" panoramskim pogledom na Istočnu rijeku, koji se otvarao kroz potpuno zastakljenu fasadu, kao i spektakularni uglati vidici. Mezanin, izgrađen 1978. godine, skrivao je ove poglede, ali sada će se sve vratiti u prvobitno stanje.
Uz to, ulaz i bar će biti redizajnirani, unutrašnjost će biti opremljena ekranima od "elektroničkog papira", novim tepihom i zavjesama od perli. Unutrašnjost će biti sastavljena od novih i originalnih predmeta, uključujući fotelje Knoll i Eames. Brojna umjetnička djela nakupljena tokom proteklih decenija u sobi (kao i u cijeloj zgradi UN-a) - pokloni zemalja učesnica bit će obješeni i uređeni na novi način.
Koolhaas je projekt opisao kao „očuvanje promjena“, sasvim u duhu svoje nove teorije očuvanja naslijeđa, pogotovo jer je zgrada UN-a ključni spomenik „klasičnog“modernizma, razdoblja koje arhitekta posebno zanima.
Obnovljeni salon trebao bi se otvoriti sljedeće godine.
N. F.
